NINA TADIĆ (16. 3. 1965., Vinkovci – 2. 4. 2022., Koprivnica)

Nina Tadić, profesorica književnosti i jezika, naša kolegica i prijateljica, jedna od nas iz kolektiva GFG, osjećala bi, vjerujemo jer smo je poznavali, kao i mi koji ovo pišemo, jednak otpor prema nabrajanju činjenica u ovakvoj prigodi. Szymborska bi rekla da pri pisanju biografije „obavezuje sažetost i selekcija činjenica“, a kako sažeti sve ono što smo s Ninom podijelili u ovih otprilike četvrt stoljeća našeg poslovnog i prijateljskog suživota?

Nina je rođena 16. ožujka 1965. u Vinkovcima, 1988. godine završila je na Pedagoškom fakultetu u Osijeku program studija Hrvatskog ili srpskog jezika i književnosti te stekla stručni naziv prof. hrvatskog ili srpskog jezika i književnosti. Od 1988. do 1993. radila je u OŠ Legrad, od 1993. do 1995. u Centru za odgoj i usmjereno obrazovanje “Ivo Marinković” Koprivnica, a od 1. 1. 1995. godine u Gimnaziji “Fran Galović” Koprivnica. Punih 27 godina i 3 mjeseca u  GFG KC. Više od 27 godina pedagoškog rada, mentoriranja izvrsnih učenika (i mlađih profesora) i ohrabrivanja onih kojima je to bilo potrebno – onima koji razumiju i znaju što to znači, da parafraziramo Baudelairea, ne treba gomilati tumačenja.

Kad umre profesorica književnosti pa „zapanjeni stanemo“ zanijemivši pred konačnošću smrti, ostaje književnost. Književnost čijem je tumačenju Nina bila posvetila svoj život.

Mislimo da joj ne bi bilo krivo ako čuje da su nam od danas početni stihovi Eliotove Puste zemlje još višeznačniji:

Travanj je najokrutniji mjesec koji rađa

jorgovane iz mrtve zemlje, i miješa

sjećanje i želju, uznemiruje

zamrlo korijenje proljetnom kišom.

Zima nas je grijala, pokrivajući

zemlju snijegom zaborava, hranila je

suhima gomoljima iskricu života.

Pusta nam je zemlja bez tebe, Nina, od danas još pustija.

                                                                       Aktiv profesorica hrvatskog jezika