U utorak, 20. veljače 2024., polaznice izborne nastave Hrvatskoga jezika zajedno s profesoricama Romanom Šutalo i Gordanom Trnski uputile su se u Zagreb kako bi razgledale HNK i retrospektivnu Izložbu Ivana Meštrovića u Klovićevim dvorima. Prvo odredište bio je zagrebački HNK koji je ispunio sva očekivanja.

Na ulazu u kazalište učenice je srdačno dočekala vodičica Ema Kosnica – bivša učenica naše gimnazije. Djevojke su najprije čule neke osnovne podatke o samom kazalištu i kazališnoj gradnji, npr. da zgrada pripada neobaroknom stilu. Hrvatsko narodno kazalište kakvo danas poznajemo svečano je otvoreno 14. listopada 1895. kada je car Franjo Josip I. simbolički završio izgradnju: posljednji put srebrnim čekićem udario je balkonsku ogradu na kazališnoj zgradi. Što se tiče kazališta iznutra, zanimljivo je spomenuti posebnu ložu broj jedanaest koja je uglavnom rezervirana samo za posebne goste i uzvanike. Osim lože broj jedanaest učenice su posjetile ložu koja je bila namijenjena caru, a ima iznenađujuće loš pogled na pozornicu.  To zvuči čudno i paradoksalno, ali bilo je bitno biti viđen: svi su morali vidjeti cara. Osim careve lože učenice su vidjele carevu toaletnu prostoriju koja je bogato ukrašena, kako i priliči caru. Vrijeme se djevojkama odlično poklopilo pa su tako uspjele vidjeti čak dvije probe: jednu opernu i drugu baletnu koja se održavala u drugoj zgradi kroz čiji se prozor jasno vidi HNK. Zanimljivo je da se do te zgrade dolazi podzemnim tunelom ispod jedne od najvećih prometnica u centru grada. U drugoj su zgradi učenice ušle u spremište za kostime koje ih je posebno oduševilo.

Nakon vrlo interesantnog razgleda Hrvatskog narodnog kazališta učenice su se uputile prema Klovićevim dvorima na Izložbu Ivana Meštrovića. Uz pratnju stručnog vodstva djevojke su razgledale sva tri kata izložbe i dosta saznale o Meštrovićevu životu i radu. Veliki i proslavljeni kipar i arhitekt Ivan Meštrović rođen je 1883. i još u djetinjstvu počeo se baviti rezbarenjem drva. Kasnije je, naravno, sve to preraslo u nešto više – upravo u ono što su učenice imale priliku vidjeti: izložene su njegove poznate skulpture, a uz svaku se veže zanimljiva priča.

Tih je priča bilo doista mnogo i sigurno će bar nekoliko njih učenicama ostati u sjećanju.

Saša Rumek, 2. c